Pegavost lista i ploda oraha
Siva pegavost lišća oraha je najĉešće oboljenje oraha. Izaziva ga gljiva Gnomonia leptostyla.
Bolest se manifestuje u vidu pega na lišću, lisnim drškama,mladarima i plodovima.Pege su u početku sitne. Središnji deo pege je siv, dok su ivice tamne boje. Spajanjem pega stvaraju se veće nekrotiĉne površine na listu, listovi se sasuše i vrlo ĉesto već tokom jula i avgusta opadaju. Stabla sa kojih je lišće otpalo daju mali prinos, a u toku te vegetacije na njima se ne formira dovoljno pupoljaka pa je umanjen rod i naredne godine.
Na zaraženim mladarima širenjem pega dolazi do veće nekroze i ulegnuća tkiva usled dubljeg prodora parazita. Zaraženi plodovi se deformišu, pocrne, sasušuju se i opadaju, osim ako je do zaraze došlo u poslednjoj fazi razvoja plodova, kada plodovi samo potamne,a jezgro ima manja oštećenja.
Najbolji način borbe protiv ove bolesti je gajenje otpornih sorti (relativno otporne su sorte Rasna, Kasni rodni, Ovčar, Elita, Šejnovo). Od direktnih mera borbe, značajno je sakupljanje i uništavanje opalog zaraženog lišća jer parazit u njemu prezimljava. Da bi se izbegle sekundarne infekcije u toku leta, važno je sakupljati i spaljivati obolele mladare.
Hemijske mere borbe se sastoje od dva tretiranja: prvo u vreme bubrenja pupoljaka, a naredno u razmaku od oko dve nedelje. Za tretiranje se koriste preparati na bazi bakra, benomila i mankozeba.
Crna (bakteriozna) pegavost oraha je najopasnije oboljenje oraha. Izaziva ga bakterija Xanthomonas juglandis.
Bolest se manifestuje u vidu pega na lišću oraha, lisnim drškama, mladarima, cvetovima i plodovima. Pege su u početku bezbojne, kasnije tamne i postaju mrke i na kraju crne. Na listu se javljaju u nervima i po celoj površini liske. U početku su vrlo male, ali se vrlo brzo šire, tako da počinje sušenje lista koji ne opada odmah, ali prestaju njegove važne funkcije.
Na zaraženim mladarima širenjem pega dolazi do veće nekroze, pucanja kore i ulegnuća tkiva usled dubljeg prodora parazita. Deo mladara iznad obolelog mesta vene, a na nekrotiĉnom delu, pod dejstvom vetra, mladar se lomi.
Obolele rese opadaju ako su rano zaražene, a ako je infekcija nastupila u kasnijem stadijumu njihovog razvitka, one daju zaražen polen kojim se infekcija širi prilikom rasejavanja polena na listove i mladare.
Ako su zaraženi mladi plodovi, oni se sasušuju, smežuraju i opadaju. Ako je do infekcije došlo u kasnijoj fazi razvoja, na klapini plodova javljaju se nekrotične ulegle površine. Bakterija prodire u jezgro koje postaje sluzavo, a potom pocrni i plod otpada.
Najbolji način borbe protiv izazivača ove bolesti je gajenje otpornih sorti i upotreba zdravog sadnog materijala. Od direktnih mera borbe značajno je i uklanjanje i spaljivanje obolelog lišća i mladara u toku vegetacije jer su oni osnovni izvor širenja zaraze.
Preporučuje se korišćenje bakarnih preparata čak i nekoliko puta u zavisnosti od padavina u toku infekcionog perioda (proleće i jesen).